 Prve pisane tragove o tornjacima nalazimo u starim manuskriptima hrvatske katoličke crkve iz 9. stoljeća, pod nazivom "Canis montanus". 1067. godine i 1374. godine iste ili slične zapise nalazimo u zapisima Đakovačkog biskupa Petra Horvata, a 1752. godine u spisima Đakovačkog kanonika Petra Lukića.
Opis psa koji je nađen u starim zapisima hrvatske katoličke crkve glasi: "Pas planinac raspostranjen po čitavoj gorskoj Hrvatskoj. Zadatak mu je čuvanje i obrana njegova vlasnika i njegove imovine, posebno stoke i kuća od svih napasnika, a napose vukova i medvjeda.
Visine 4-5 pedljeva (60 do 75 cm), razne boje dlake i to crne, bijele, sive, žute, smeđe i crvene ili je šarene boje dlake: između bijele boje sa ostalim navedenim bojama, a ima i pasa sa tri boje dlake. Dlaka mu je više ravna, na prijelazu između kratke u dugu dlaku. Uha su viseća, a rep obrastao gustom i dugom dlakom". Naziv "Planinski pas" proizlazi iz starih spisa gdje opis današnjeg Tornjaka nalazimo pod latinskim nazivom "Canis montanus" što znači "Planinski pas". A naziv Tornjak dolazi od hrvatske riječi "tor". Tor je ograđeni prostor gdje obitavaju ovce. Tornjaci spadaju u skupinu rijetkih pasmina. Iako veoma stari (preko 1000) godina, Tornjaci su uslijed nestanka nomadskog ovčarenja gotovo izumrli. Sve do 70tih godina 20 st. kada su zahvaljujući nekolicini kinologa zaljubljenika prvi puta standardizirani i kada se sistemtski počelo raditi na njihovom uzgoju. Tornjaci su pastirski psi. Prema pasminskoj nomenklaturi spadaju u 1. FCI grupu (Federation Cynologique Internationale) Međunarodne Kinološke Federacije.  Svojstvene karakterne osobine Tornjaka su pouzdanost, stabilnost, izdržljivost, prialgodljivost, čuvarski i obrambeni nagon, izuzetna vjernost i skromnost. Tornjaci su veoma emotivni i izrazito inteligentni psi, izuzetno mirne i staložene naravi, nezahtjevni i skromni. Bez neke posebne obuke i dugotrajnih treninga Tornjaci su sposobni instiktivno shvatiti što se od njih očekuje.
Radi svoje izuzetne senzibilnosti i prilagodljivosti, mirnog temperamenta i neagresivnog karaktera ovi psi su veoma pogodni za obitelji sa djecom. Mladi Tornjak će zbog svoje prirodne radoznalosti posebno uživati u igri sa djecom i njihovim zajedničkim istraživanjima, dok je odnos odraslog Tornjaka prema djeci strpljiv, nježan i zaštitnički. Kao štene i mladi pas Tornjak je veoma zainteresiran i susretljiv sa svim ljudima, dok je odrasli Tornjak prema strancima nepovjerljiv. 
Odgoj Tornjaka je prilično lagan posao. Čak i period puberteta Tornjaci i njihovi vlasnici prođu bez nekih značajnih poteškoća. Problemi se mogu pojaviti jedino u slučaju ako odrasli mužjak Tornjaka kao štene i mladi pas nije bio dovoljno socijaliziran ili nije bio socijaliziran uopće. Takvog mužjaka će biti teže imati pod kontrolom ako npr. nikada nije izlazio van svog teritorija.
Tornjak u dobi od 12-15 mjeseci dosegne svoju punu visinu, ali u masi i težini se razvija i dosta kasnije, sve do 3 godine života (naročito mužjaci). Tornjaci ne trebaju mnogo vježbe i istrčavanja kao npr. lovački psi. Tornjaci naginju inertnom ponašanju. Unutar kuće uglavnom spavaju ili mirno promatraju aktivnosti ukućana, oni se zapravo tek "uključe" kada izađu van. Mnoge svjetski popularne pasmine izgubile su svoje primarne karakterne osobine radi nedovoljne pažnje u uzgoju, pri ćemu se više vodilo računa o eksterijeru nego o o izvornom karakteru i temperamentu životinje. Stoga, na nama kao uzgajivačima stoji obaveza da u uzgoju, osim eksterijera i izbjegavanja neželjenih nedostataka ili mana, također povedemo računa i ustrajemo u očuvanju izvornog karaktera i temperamenta Tornjaka. A u iščekivanju međunarodnog priznanja Hrvatskog Planinskog Psa Tornjaka kao šeste po redu hrvatske pasmine, predstoji nam mnogo posla i zajedničke suradnje kako bi postavili dobre uzgojne temelje za ulazak Tornjaka na svjetsku "pozornicu". Drago Budimir Preuzeto sa http://www.tornjak.net/kingtor/hr/tornjaks.htm |
